TRANSWORK
pogledaj cijelu ilustraciju
»Vjesnik«
5. veljače 1986.

Ilok (22. – 24. veljače 2018.)

Istraživači: Ozren Biti, Reana Senjković, Tea Škokić

Terensko istraživanje u Iloku obilježeno je razgovorima o iseljavanja iz tog grada i okolnih mjesta. Kao glavne razloge iseljavanja navode propast lokalne industrije te nezaposlenost i niske plaće – „rad za minimalac“. Jedan naš sugovornik obrazlaže:

Pito je ovaj jel ima radne snage. Pa reko bit će radne snage, ali plaća je problem. Niko neće se vratit ni iz Njemačke, ni iz Austrije ni iz Irske za neki minimalac. U biti je, najviše zbog toga su ljudi i otišli. Problem odlaska je prvo nezaposlenost, drugo je nikakve plaće, to je sve puko preživljavanje, ljudima je to dojadilo. Plus toga, znate kakvi su naši poslodavci, to je sve, ljudi jadni ko robovi su radili. Tako da ima određen dio koji je ošo iz radoznalosti, koji su imali dobre poslove i sve. Uglavnom, uvuko se neki strah u ljude i uglavnom svi bježe glavom bez obzira, ja ne znam kako to zaustavit. Al opet, eto meni ošlo puno prijatelja, sestra mi je u Njemačku otišla, mislim, puno bi se još uvijek vratilo, ovaj, samo da se nešto malo mrdne, pokrene. ili bar zaustavit ovaj dio koji je tu još uvijek. Mi smo bili po povratku '98., po postotku od cijele te neke, okupiranog područja po postotku se najveći broj ljudi vratio. I ja sam se vratio '98., probavo tu 4 godine svašta, al jednostavno nisi u nikakvoj stranci, nemaš veze i nemoš do zaposlenja nikako i onda sam se opet vratio u Zagreb. Bio 7 godina i onda više nisam mogo tamo, onda opet vuče te, ne može se jednostavno izdržat bez svog kraja. Tako da sam se opet vratio...dokle izdržim.

(…)

Pa evo da počnemo priču ispočetka. Pri samom povratku tu u Iloku bilo je 5-6 zdravih firmi, recimo, Srbi kad su otišli, mi se vratili, znači 95% strojeva, ne znam, voznog parka, ovog, onog, to je sve tu ostalo. Znači, oni nisu ništa odnijeli ni uništili. I onda dolazi naša ekipa koja je redom sve te firme pouništavala, znači zdrave neke firme. Tu je ključ problema samog Iloka, tu su onda nestala i radna mjesta i sve ostalo. Tako da tajkunizacija hrvatska, priča ko i u ostalom dijelu Hrvatske i sad imate tako njih 3-4 što drmaju i to je to. Za ostale vjerojatno ovde života nema i zato su ljudi to sve prošli i tu nepravdu i više im došlo dovde i pokupe se i odu. Al eto ostala je nas nekolicina koja se bori protiv takvih.

- Kad su počela, baš ovaj veliki val iseljavanja zadnji?

Pa evo kako smo počeli lakše dobijati papire u nekih zadnje tri godine to je počelo masovno, onda samo vuku jedni druge. Imam par prijatelja u Njemačkoj, u Regensburgu imaju skoro već 50 Iločana u jednoj firmi, mladi. I još uvijek ima najava, ima i čak i dečki policajaca koji su imali sigurnu plaću, koji daju otkaz i idu isto van.

-Zašto oni idu ako imaju sigurnu plaću? zato što je mala plaća ili...

Pa i mala, a i ima neko, šta reko, iz radoznalosti, fantazije, ne znam čega. Općenito je valjda, nije samo imat plaću, mora se dizat i kvaliteta života općenito. Nikom se neda živit u praznom gradu. Nama je sad tu došla jedna zubarka iz Splita. Preko u Bačku Palanku otišla živit jer kaže šta ću ovde, ovo je pustoš, selo. Tako da je i to jedan razlog zašto su ljudi otišli. A neki idu iz obijesti. Neko misli da te neko željan, da te neko treba vani, ti moraju otić vidit. Ti si ipak tamo jedan stranac, jedan građanin trećeg reda, al neki moraju očito to vidit da bi cijenili ovo ovde što imaju.

Industrijska poduzeća, poput tvornice namještaja Zvijezda, tvornice trikotaže Iteks ili pogona poljoprivrednog kombinata Vupik, propala su nedugo nakon Domovinskog rata, da bi ekonomska kriza 2010. godine uz ostatke industrije uništila i brojna privatna poljoprivredna imanja te male obrte. Premda naši sugovornici upozoravaju da bez poticanja razvitka industrije i poljoprivrede nema nade u oporavak i povratak ljudi u grad, strateški se Ilok ipak sve više okreće turizmu, no, kako kaže jedna naša sugovornica, koja ima sigurno radno mjesto i politički je aktivna na razini županije, Ilok je prometno, kulturno, društveno i ekonomski izoliran te u njemu nema sadržaja zbog kojih bi ljudi, posebice mladi, ostali. Ona, i ne samo ona, velik dio problema vidi u državnoj politici koja se ogleda u izraženoj centralizaciji pa konstatira: „činjenica je da nikom nije stalo do ovog područja“. Svakodnevni život Iločana  otežava i gašenje pojedinih obrta u gradu, kao i ukinuta liječnička pripravnost, a u širem smislu negativan trag ostavljaju i česte smjene lokalnih vlasti te narušena međuljudska komunikacija na razini upravljanja gradom.

A/V zapisi

Ova web-stranica rabi “kolačiće” kako bi vam pružila čim bolje iskustvo pregleda našeg sadržaja… (Saznajte više:)

OK.