TRANSWORK
pogledaj cijelu ilustraciju
»Vjesnik«
5. veljače 1986.

Dubrovnik (7. - 10. siječnja 2019.)

Istraživači: Petar Bagarić, Orlanda Obad i Romana Pozniak

Svakodnevni diskurs vlasnika i iznajmljivača apartmana u Dubrovniku prožima figura domaćina koji upravlja biznisom, brine o kućanstvu i nastoji ugoditi gostima kako bi se osjećali kao kod kuće. Dobar domaćin je onaj koji će uvijek osigurati dodatni znak pažnje ne bi li gostu pružio uslugu koja nadilazi granice isključivo poslovnog odnosa:

Stara [majka, op. a.] je kuharica. Sad, na primjer, ti si gošća kod mene, dođeš... Znači, svatko je dobio kolač kojega je ona napravila s domaćim sastojcima. Popio je sok, domaći, od limuna, kojeg možeš vidjet svojim očima, ko´g možda nikad nije vidio!.[1]

Ta figura domaćina, odnosno (češće) domaćice, upućuje na čvrsto ukorijenjenu, naslijeđenu mudrost o vođenju apartmanskog biznisa koja se temelji na uvjerenju da će se gosti vraćati na mjesto na kojem im se osigura osjećaj dobrodošlice ali, istodobno, služi i kao svojevrsna brana suočavanju sa stvarnom situacijom. Naime, Dubrovnik je podvrgnut dinamici masovnog turizma u kojem prevladava tip gostiju kojima cilj nije odmor nego traganje za uvijek novim doživljajima. Oni žele posjetiti više destinacija i na svakom se mjestu zadržavaju kratko, a skraćivanje broja noćenja po gostu je trend koji su nam na terenu potvrdili pojedini sugovornici.

Lik domaćina tako više služi kao simbolički štit – inzistiranje na očuvanju habitusa koji nije podvrgnut frenetičnom ritmu masovnog turizma koji grad tare i pretvara u tvornicu, a njegove stanovnike – iznajmljivače, ugostitelje itd. – u radnike na traci.

[1] Kazivač V.B.

A/V zapisi

Ova web-stranica rabi “kolačiće” kako bi vam pružila čim bolje iskustvo pregleda našeg sadržaja… (Saznajte više:)

OK.