TRANSWORK
pogledaj cijelu ilustraciju
»Vjesnik«
5. veljače 1986.

Pula (29. lipnja – 3. srpnja 2017.)

Istraživači: Ozren Biti, Ines Prica, Reana Senjković, Tea Škokić

Terenskim istraživanjem u Puli  nastojali smo u razgovorima sa sugovornicima ustanoviti radnu i životnu svakodnevicu grada. U fokusu razgovora su bile teme poput rada u Uljaniku, čija se recentna kriza nazirala se već u našim razgovorima u ljeto 2017. godine, odnos prema radu nekad i danas, prednosti i problemi sve većeg okretanja Pule turizmu te (ne)spremnost mladih da rade u mjestima i selima nedaleko Pule. U razgovoru sa zavarivačem u Uljaniku saznali smo koliko suvremeni standardi nadzora i kontrole zaštite na radu otežavaju svakodnevno obavljanje posla te kako za njega rad u Uljaniku može biti isključivo motiviran egzistencijalnim razlozima. Neki naši sugovornici, uz redovan posao, bave se i radom u turizmu iznajmljujući ljeti apartmane ili, poput jedne naše sugovornice koja će, zbog toga što je zaposlena na više škola na određeno (često na „zamjeni“) te ljeti nema plaće, ovo ljeto čistiti apartmane. Ostatak godine se ti apartmani iznajmljuju studentima što dovodi do situacija prijevremenog otkaza najma studentima u korist turista. Ovaj istraživački nalaz se poklapa s medijskim prilogom o povećanju broja privatnog smještaja u turizmu: “Hrvatska trenutačno ima više od pola milijuna kreveta u privatnom smještaju u turizmu, a privatnih iznajmljivača sve je više. Iako se to može tumačiti kao pozitivan trend, turizam je doslovce s tržišta najma stanova izgurao podstanare, radnike i studente“ (dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/jacanje-turizma-stvara-probleme-lokalnom-stanovnistvu-privatni-iznajmljivaci-s-trzista-izgurali-podstanare-i-studente). Iz razgovora s djelatnikom sa zavoda za zapošljavanje proizišla je zanimljiva informacija da u sezoni brojne djevojke radije odlaze kao sobarice raditi u inozemstvo nego u Hrvatskoj za plaću od 3 500 kuna. Ta plaća sa stanovišta poslodavca i nije tako mala jer on za sobarice dodatno mora osigurati smještaj i hranu u mjestu rada, što ga mjesečno stoji oko tisuću kuna. Sugovornica koja je poduzetnica u kulturnom turizmu, spomenula je kako su joj u prvoj godini poslovanja došla dva muškarca iz konkurentske tvrtke i tražili da im proda uslugu koju je nudila, što smatra da se može tumačiti kao oblik zastrašivanja. Spomenula je negativni napis u lokalnim novinama u kojem je prozvana da joj se pogoduje po političkoj liniji premda nije financirana iz lokalnih fondova niti je članica IDS-a. Razgovoru se priključio i njezin suprug, suvlasnik tvrtke te su govorili o razlikama života u socijalizmu i danas. Smatraju da se danas gube dobre kvalitete bivšeg sustava, poput urbanističkog planiranja, javnog i dostupnog zdravstva i obrazovanja. O tim je razlikama, s aspekta radnih i ženskih prava, govorila i sugovornica koja je članica udruge poduzetnica:

 „Prije je bilo bolje. (…). Mi žene, definitivno, gubimo sve više svoja prava. Pogotovo ove mlade, mislim da su vrlo često izložene seksualnom bulingu, mislim da su izložene mobingu, pogotovo ono što me brine u pogledu određenih ucjena za rađanje (…) poslodavac vrlo opako gleda, privatni poslodavac, ukoliko žena zanese. U socijalizmu je bila godina dana porođajni dopust, čekalo te radno mjesto.

Najgore što se desilo sa tom situacijom koja je, da smo mi zbog nekako ljepših ručnika i ljepšeg izgleda izloga kojima su neki bili zaneseni gledajući u kapitalizam zapravo pobrali sve ono što pogađa i općenito cijelu populaciju stanovništva, pogotovo poduzetnice i žene zaposlenice, znači gube se ta prava (…) socijalna nesigurnost, gubljenje prava žena majki, da ne govorim o tim pokretima za sprečavanje abortusa, zadiranje u najintimniju sferu i poduzetnice i poslovne žene. Tu se već puno stvari sociološki negativno dešava i šteta da idemo u tom smjeru“.

A/V zapisi

Ova web-stranica rabi “kolačiće” kako bi vam pružila čim bolje iskustvo pregleda našeg sadržaja… (Saznajte više:)

OK.