Turizam u Zagrebu - privatni iznajmljivači (siječanj – ožujak 2019.)
istraživači: Ozren Biti i Tea Škokić
Terensko istraživanje turizma u Zagrebu fokusirali smo na fenomen kratkoročnog iznajmljivanja stanova jer smo praćenjem stručnih radova i novinskih tekstova posvećenih domaćem turizmu, ponajprije u drugoj polovici 2018. godine, ustanovili da Zagreb sve više prednjači u odnosu na ostatak Hrvatske baš po toj specifičnoj orijentaciji što firmi što privatnih osoba koje djeluju u turističkom sektoru ili se u njega intenzivno uključuju. (https://living.vecernji.hr/nekretnine/dobra-li-losa-vijest-sve-je-vise-stanova-za-kratkorocni-najam-1058598)
Naši raniji projektni uvidi u važnost turizma u obalnim gradovima, ali i u Slavoniji, potaknuli su nas da nastavimo pratiti taj tip uslužne djelatnosti u Hrvatskoj, a pomodno pretvaranje kućanstava u stanove za najam ili pak prelazak s dugoročnog na kratkoročno iznajmljivanje u Zagrebu odlučili smo istražiti putem intervjua s akterima koji se za to opredjeljuju, u to ulažu financijska sredstva, vrijeme i rad. Nerijetko to podrazumijeva neki tip grupiranja, katkad i obiteljske projekte koji se reflektiraju na radnu i životnu svakodnevicu više ljudi i nekoliko generacija.
U razdoblju od tri mjeseca proveli smo osam polustrukturiranih intervjua, a prikupljena iskustva su raznolika, što proizlazi i iz različitih dobnih kategorija, obiteljskih situacija, pozicije stanova, razmjera ulaganja i poslovnih biografija intervjuiranih. Sličnosti su, međutim, zamjetne kad je riječ o pažnji koja se poklanja uređivanju i oglašavanju stanova, principima digitaliziranja posla, dojmovima o pomoći turističke zajednice Grada Zagreba, korištenju internetskih platformi i nužnosti bivanja fleksibilnim kod dočekivanja gostiju.
Sugovornik 1, koji iznajmljuje privatnu nekretninu, ali ima i vlastitu firmu registriranu za rad u turizmu sažimlje navedeno u svom odgovoru kako mu izgleda svakodnevica:
P1: Kako izgleda Vaš radni dan, s obzirom na sve ove poslove koje radite?
O: Moj radni dan?
P1: Dakle svakodnevica.
O: Vrlo, vrlo klizno. U tom kliznom radnom vremenu tijekom dana imate nekoliko pravila. Vezano Vam je uz to da meni dan počinje ujutro obično u sedam sati. Od sedam do jedanaest uz taj moj jutarnji dnevni odmor i privatne stvari koje obavljam, tu i tamo nekakva informatička priprema, provjera nekih dokumenata, provjera da li mi je sve kako bi trebalo biti. U jedanaest-dvanaest sati obično krećem u grad, na posao, gdje se pripremam za dolazak turista. Dan završava zapravo onog trenutka kad se ja vratim kući. Svi su turisti na svojim mjestima. Obavim eventualno njihovu prijavu u E-visitor. Ja sam izuzetno digitalizirana firma. Nemam papirologije, sve je digitalno. Računala da imaju pristup digitalnim sustavima. Gosti dobivaju digitalne račune. U tih dvanaest godina razvoja, moja glavna briga je da ja sebi smanjim opterećenje posla. Znači, ja sam koristio sve moderne sustave koji su dovoljno sigurni da mi posao bude siguran. I sad, kad danas kažete da je to nešto problematično, meni nije, jer sam izuzetno informatiziran. Ja svoj posao nosim sa sobom. Znači, doslovce, i u privatnom trenutku ja sam u stanju odraditi nešto sitno za svoju situaciju i dalje obavljati svoje privatne obaveze.
Općenito promatrano, brojke kojima barataju naši sugovornici govore u prilog tome da se sve više i više subjekata okreće ovom tipu turističke djelatnosti, no pojedini iskazi upozoravaju na raširene zablude o tome da se kratkoročnim iznajmljivanjem stanova može bez previše rada doći do dobrih prihoda. Kako stvari stoje, ne postoji koherentan narativ temeljem kojega bi se moglo jednoznačno procijeniti budućnost tog tipa investicije i poslovnog angažmana koji je trenutno privlačan širokom krugu ljudi.
Sugovornica 2, stalno je zaposlena, a iznajmljuje privatnu nekretninu za dnevni najam, međutim razmišlja o dugoročnom najmu zbog smanjenja opsega posla:
P2: Ali, motivacija da krenete u to nije bila zarada, nego prazan stan stoji, pa da se s njim nešto događa, ako sam shvatila dobro.
O: Ne, nije bio novac motivacija. Mi smo u stvari krenuli u to da nam stan ne stoji. Rekli smo: „Pa čekaj, mi smo kao malo bedasti, stan nam stoji. Idemo nešto napraviti.“ Ne, nije bila zarada, ali nije baš ni bio prevelik rad, da ste skoro na nuli. Vi morate platiti režije… Dakle, naša iskustva u mjesecu prosincu su takva da je jednako ako vi dajete normalan najam stana i onda ti ljudi plate i svoje režije i nemate brige s njima, a da ne govorimo o pranju ručnika i tako dalje, to sve. A posteljine, peglanje… Čujte, ja nemam peglarske strojeve, nego ogromne plahte morate na…
P2: To sam isto htjela pitati… Dakle, Vi ste uzeli… Nosili ste u vešeraj…
O: Ne, nismo ništa nosili u vešeraj, nego sam ja mislila: „Što je to meni, to ću ja sama“. Zašto? Jer je skup vešeraj. Ja sam samo išla pitati koliko to košta. Onda kad vi to zbrojite, četvero ljudi, to su vam četiri plahte, šest jastučnica, četiri navlake, 12 ručnika. Sad, da je sve po kunu samo, a ne pet, jer daje vam popust na količinu… To vam je opet puno, znate. Sad sam rekla… A Airbnb vam je noć bila 30 eura za dvoje. Kužite? Morali smo spuštati cijenu. Oni to zovu pametne cijene. Ako nema interesa, onda cijene same padaju, da bi ljudima iskakale kao niske. I hoću Vam reći, to nije bila zarada. Ali je bilo zabavno.
A/V zapisi
- Sugovornik 3, govori o svakodnevnim obavezama iznajmljivača stanova u dnevni najam
- Sugovornica 4, trenutno u statusu roditelja-odgojitelja, govori o tehničkoj pomoći u svakodnevnom radu iznajmljivača