TRANSWORK
pogledaj cijelu ilustraciju
»Vjesnik«
5. veljače 1986.

Humanitarni rad (studeni 2018. - siječanj 2019)

Istraživačica: Romana Pozniak

Sve veća projektifikacija dobrotvornih ciljeva i rada organizacija koje se bave „proizvodnjom dobroga“[1] utjecala je na razvoj kompetitivne humanitarne djelatnosti koja radnike najčešće zapošljava honorarno ili na određeno vrijeme. Većina neprofitnih organizacija koje su provodile humanitarne programe u izbjegličkom kampu u Slavonskom Brodu svoje sjedište imaju u Zagrebu zbog čega sam provela pet polustrukturiranih intervjua s humanitarcima iz Zagreba koji su radili za jednu od tih organizacija tijekom „izbjegličke  krize“ 2015. i 2016. godine. Istraživanjem sam ustanovila specifičnu dinamiku između emocionalne i racionalne (profesionalne) domene radnoga iskustva, nesigurnost radnih pozicija, nedostatak redovitoga financiranja i nerijetko nailazila na nezadovoljstvo zbog zamršenoga odnosa između „uredskoga“ i „terenskoga“ rada. Većina humanitaraca s kojima sam razgovarala više su bili angažirani na pružanju direktne pomoći izbjeglicama, a manje kao menadžersko osoblje koje upravlja projektima i/ili financijama zbog čega su mnogi teško savladavali „uredske“ zahtjeve (poput pisanja mjerljivih izvještaja o „pruženoj pomoći“) u terenskim uvjetima slavonsko-brodskoga kampa. Osim toga, rad u emocionalno zahtjevnim situacijama podrazumijeva kontinuirani napor u nadvladavanju emocija kako bi se radnici zaštitili od „pretjeranoga suosjećanja“ i potencijalne sekundarne traume. Preliminarnom analizom terenskoga istraživanja moguće je zaključiti da proces racionalizacije odnosa između izbjeglice i humanitarca, odnosno „davanja“ i „primanja“ pomoći možemo protumačiti kao oblik nematerijalnoga rada i jednu od temeljnih vještina humanitarnoga posla.

[1] Sintagma „proizvodnja dobroga“ nastaje prema kazivanju M.S. 1, 10. studenog, 2018.

A/V zapisi

Ova web-stranica rabi “kolačiće” kako bi vam pružila čim bolje iskustvo pregleda našeg sadržaja… (Saznajte više:)

OK.